Šetajući se Makišem, došao sam na ideju da napravim kratak intervju sa kolskim otpravnicama Vesnom Glišić i Draganom Simić. Rado su me primile u svoju kancelariju i posle kraćeg razgovora otpočeo sam intervju s njima. Opisale su mi posao kolskog otpravnika na železnici, kao i neke svoja viđenja železnice u budućnosti.
1. Molim vas da mi za početak ovog razgovora opišete posao kolskog otpravnika na AD "Železnice Srbije".
Posao kolskog otpravnika je veoma zanimljiv, lep i odgovoran. Kolski otpravnik je dužan da primi podelu kola, obezbedi kolski utovar. Kolski otpravnik vodi kolske ecidencije: KOL-3, KOL-7, KOL-8, KOL-12, KOL-19, KOL-20 i KOL-28. Po prijemu kolske narudžbenice, kolski otpravnik obaveštava magacionera, kolskog dispečera i manevarskog dispečera o prijemu kolske narudžbenice i stara se da ista bude podmirena tj. da kola budu utovarena. Pored ovih poslova, kolski otpravnik daje stanje praznih kola, prima podelu kola, piše raspored manevre za kola koja se pregledaju za unutrašnji i spoljašnji saobraćaj i ispostavlja KOL-35.
2. Kakav je intenzitet posla koji obavljate, da li je smanjen ili povećan u odnosu na prethodne godine?
Vesna Glišić: U odnosu na prethodne godine intenzitet posla koji obavljam je znatno smanjen, broj vozova je manji nego ranije, uz to je i smanjen broj osoblja kompententnog za
obavljanje ovog posla.
Dragana Simić: Na železnici ne radim dugo kao Vesna, samim tim i ne osećam oscilacije u obimu
posla.
3. Kakav je vaš odnos sa kolegama železničarima?
Vesna Glišić: Odnosi sa kolegama su potpuno korektni.
Dragana Simić: Odnosi koje imam s kolegama su veoma dobri i profesionalni.
4. Kako izgleda vaš tipičan radni dan?
Vesna Glišić: Radni dan mi počinje veoma rano. Kada radim dnevnu smenu, budim se u 4h ujutru i spremam se za polazak na posao. Radno vreme je 12 časova. Po završetku
radnog vremena, vraćam se kući i obavljam potrebne kućne poslove.
Dragana Simić: Moj tipičan radni dan je veoma sličan Vesninom.
5. Svakodnevno do radnog mesta u Beogradu putujete vozom, da li vam to teško pada?
Vesna Glišić: Teško mi pada dosadno putovanje, do radnog mesta putujem dva sata, često i stojim u vozu.
Dragana Simić: Veoma mi teško pada putovanje do radnog mesta, prerano ustajanje. Putuje se
dugo, a putovanja dodatno otežava to što ćesto u vozu stojim. Često se desi da na
vozu budu dva vagona, nedovoljna za celokupan broj putnika.
6. Da li će i vaša deca nastaviti železničku porodičnu tradiciju?
Vesna Glišić: Moja deca se nisu opredelila za posao železničara, što poštujem jer je svako krojač
svoje sudbine.
Dragana Simić: Sin Stefan ove godine završava železničku školu za otpravnika vozova. Ne bih
volela da i on radi na ovakovoj železnici, da ustaje veoma rano - ako se nešto u
budućnosti ne promeni.
7. Da li očekujete poboljšanje naše železnice i bolji status zaposlenih?
Vesna Glišić: Očekujem, za to je kucnuo zadnji čas. Optimista sam, verujem u poboljšanje.
Dragana Simić: Da, poboljšanja će zasigurno biti. Nadam se da će i nas "zahvatiti" (smeh).
8. Ova noć protiče u poprilično radnoj atmosferi, nadam se da će tako i u budućnosti biti. Hvala što ste izdvojili
vreme za ovaj intervju, želim vam sve najbolje!
Vesna Glišić: Nema na čemu. Hvala, takođe!
Dragana Simić: I drugi put, hvala, takođe!
1. Molim vas da mi za početak ovog razgovora opišete posao kolskog otpravnika na AD "Železnice Srbije".
Posao kolskog otpravnika je veoma zanimljiv, lep i odgovoran. Kolski otpravnik je dužan da primi podelu kola, obezbedi kolski utovar. Kolski otpravnik vodi kolske ecidencije: KOL-3, KOL-7, KOL-8, KOL-12, KOL-19, KOL-20 i KOL-28. Po prijemu kolske narudžbenice, kolski otpravnik obaveštava magacionera, kolskog dispečera i manevarskog dispečera o prijemu kolske narudžbenice i stara se da ista bude podmirena tj. da kola budu utovarena. Pored ovih poslova, kolski otpravnik daje stanje praznih kola, prima podelu kola, piše raspored manevre za kola koja se pregledaju za unutrašnji i spoljašnji saobraćaj i ispostavlja KOL-35.
2. Kakav je intenzitet posla koji obavljate, da li je smanjen ili povećan u odnosu na prethodne godine?
Vesna Glišić: U odnosu na prethodne godine intenzitet posla koji obavljam je znatno smanjen, broj vozova je manji nego ranije, uz to je i smanjen broj osoblja kompententnog za
obavljanje ovog posla.
Dragana Simić: Na železnici ne radim dugo kao Vesna, samim tim i ne osećam oscilacije u obimu
posla.
3. Kakav je vaš odnos sa kolegama železničarima?
Vesna Glišić: Odnosi sa kolegama su potpuno korektni.
Dragana Simić: Odnosi koje imam s kolegama su veoma dobri i profesionalni.
4. Kako izgleda vaš tipičan radni dan?
Vesna Glišić: Radni dan mi počinje veoma rano. Kada radim dnevnu smenu, budim se u 4h ujutru i spremam se za polazak na posao. Radno vreme je 12 časova. Po završetku
radnog vremena, vraćam se kući i obavljam potrebne kućne poslove.
Dragana Simić: Moj tipičan radni dan je veoma sličan Vesninom.
5. Svakodnevno do radnog mesta u Beogradu putujete vozom, da li vam to teško pada?
Vesna Glišić: Teško mi pada dosadno putovanje, do radnog mesta putujem dva sata, često i stojim u vozu.
Dragana Simić: Veoma mi teško pada putovanje do radnog mesta, prerano ustajanje. Putuje se
dugo, a putovanja dodatno otežava to što ćesto u vozu stojim. Često se desi da na
vozu budu dva vagona, nedovoljna za celokupan broj putnika.
6. Da li će i vaša deca nastaviti železničku porodičnu tradiciju?
Vesna Glišić: Moja deca se nisu opredelila za posao železničara, što poštujem jer je svako krojač
svoje sudbine.
Dragana Simić: Sin Stefan ove godine završava železničku školu za otpravnika vozova. Ne bih
volela da i on radi na ovakovoj železnici, da ustaje veoma rano - ako se nešto u
budućnosti ne promeni.
7. Da li očekujete poboljšanje naše železnice i bolji status zaposlenih?
Vesna Glišić: Očekujem, za to je kucnuo zadnji čas. Optimista sam, verujem u poboljšanje.
Dragana Simić: Da, poboljšanja će zasigurno biti. Nadam se da će i nas "zahvatiti" (smeh).
8. Ova noć protiče u poprilično radnoj atmosferi, nadam se da će tako i u budućnosti biti. Hvala što ste izdvojili
vreme za ovaj intervju, želim vam sve najbolje!
Vesna Glišić: Nema na čemu. Hvala, takođe!
Dragana Simić: I drugi put, hvala, takođe!