Vojvodina samo želi ono što joj zakon omogućava, a to je da ima pravo upravljanja na određenim prugama za koje JP „Železnice Srbije” nemaju ekonomski interes. To piše i u članu 9 sadašnjeg Zakona o železnici.
Povodom usvajanja novog predloga zakona o železnici u Vladi Srbije, generalni direktor „Železnica Srbije” Dragoljub Simonović je izjavio da su pruge jedinstvene i državne i da su u tom JP protiv toga da bilo koji deo zemlje kontroliše lokalne, regionalne ili međunarodne pruge jer su one kao celina vlasništvo države. Kaže da novi zakon o železnici prethodna Vlada nije uspela da izgura u parlamentu zbog zahteva da železnička imovina na teritoriji Vojvodine bude vlasništvo Pokrajine, a železnički sistem se ne može razbijati na sitnije delove: u suprotnom, svaka opština bi mogla tražiti prugu na svojoj teritoriji.
Iako u Pokrajinskom savetu za železnički saobraćaj nisu upoznati sa sadržajem predloga novog zakona o železnici, čude se takvim navodima prvog čoveka „Železnica Srbije„ i kažu da to o čemu on govori niko i ne dovodi u pitanje jer je i po važećem zakonu, član 7, železnička infrastruktura dobro u opštoj upotrebi u svojini Republike Srbije, što je uvek poštovano. Kažu nam da je neko, očito, pustio u javnost da Vojvodina želi da na svojoj teritoriji ima vlasništvo nad prugama, što nije tačno. Vojvodina samo želi ono što joj zakon omogućava, a to je da ima pravo upravljanja na određenim prugama za koje JP „Železnice Srbije” nemaju ekonomski interes. To piše i u članu 9 sadašnjeg Zakona o železnici.
Pošto je taj član 9 gotovo neprimenljiv jer lokalne samouprave nisu ni edukovane ni zainteresovane da zatraže deo železničke mreže za upravljanje, objašnjavaju nam da je bilo logično da se pored reči „lokalne samouprave„ doda i reč „autonomna pokrajina” koja bi mogla organizovati lokalne samouprave i sve to objediniti.
I Ustav Republike Srbije, član 183, jasno govori da AP može imati ingerencije u oblasti železničkog saobraćaja, odnosno da AP uređuje pitanja u oblasti železničkog, drumskog i vodnog saobraćaja, samo što malo ko pominje tu ustavnu kategoriju. S tim u vezi, Vojvodina ne želi da naruši ni odredbe Ustava, ni Zakona o svojini i ne želi da prisvoji bilo koju prugu, nego traži da se tamo gde se saobraćaj ne odvija ili gde se ne odvija u dovoljnoj meri, ili gde je on bitan za razvoj regiona a „Železnice” ne obavljaju 20-30 godina saobraćaj, pruži mogućnost Vojvodini da ga ona organizuje i njime upravlja.
Od 1.735 kilometara pruga u Vojvodini postoji 237 kilometara lokalnih pruga koje nisu u upotrebi, 347 kilometara lokalnih pruga na kojima se odvija veoma mali saobraćaj, blizu 200 kilometara demontiranih pruga, 445 kilometara regionalnih pruga na kojima je vrlo mali osovinski pritisak pa se saobraćaj obavlja smanjenim intenzitetom. Dakle, oko 1.200 kilometara pruga bi moglo biti u saobraćaju, a od toga je iskorišćeno samo oko 600 kilometara, ne računajući 507 kilometara magistralnih pruga na Koridoru. Zbog takvog stanja najviše trpi privreda.
Zahtevi privrede
Privreda Vojvodine traži da se rekonstruišu stanice na pruzi Novi Sad – Odžaci – Bogojevo („Standard gas”, „Hipol Odžaci”), MSK iz Kikinde je tražio da se popravi pruga Zrenjanin–Kikinda, Senta–Subotica, u južnom Banatu se traži elektrifikacija pruge koja ide od Beograda preko Pančeva i Vršca prema Temišvaru. Vojvodina je uspela da preko IPA-programa dobije novac za izradu studije izvodljivosti za rekonstrukciju pruge Segedin–Subotica–Baja. Urađeno je više studija rekonstrukcije pruga, ali u Pokrajinskom savetu kažu da je malo šta zapaženo od resornog ministarstva.
Povodom usvajanja novog predloga zakona o železnici u Vladi Srbije, generalni direktor „Železnica Srbije” Dragoljub Simonović je izjavio da su pruge jedinstvene i državne i da su u tom JP protiv toga da bilo koji deo zemlje kontroliše lokalne, regionalne ili međunarodne pruge jer su one kao celina vlasništvo države. Kaže da novi zakon o železnici prethodna Vlada nije uspela da izgura u parlamentu zbog zahteva da železnička imovina na teritoriji Vojvodine bude vlasništvo Pokrajine, a železnički sistem se ne može razbijati na sitnije delove: u suprotnom, svaka opština bi mogla tražiti prugu na svojoj teritoriji.
Iako u Pokrajinskom savetu za železnički saobraćaj nisu upoznati sa sadržajem predloga novog zakona o železnici, čude se takvim navodima prvog čoveka „Železnica Srbije„ i kažu da to o čemu on govori niko i ne dovodi u pitanje jer je i po važećem zakonu, član 7, železnička infrastruktura dobro u opštoj upotrebi u svojini Republike Srbije, što je uvek poštovano. Kažu nam da je neko, očito, pustio u javnost da Vojvodina želi da na svojoj teritoriji ima vlasništvo nad prugama, što nije tačno. Vojvodina samo želi ono što joj zakon omogućava, a to je da ima pravo upravljanja na određenim prugama za koje JP „Železnice Srbije” nemaju ekonomski interes. To piše i u članu 9 sadašnjeg Zakona o železnici.
Pošto je taj član 9 gotovo neprimenljiv jer lokalne samouprave nisu ni edukovane ni zainteresovane da zatraže deo železničke mreže za upravljanje, objašnjavaju nam da je bilo logično da se pored reči „lokalne samouprave„ doda i reč „autonomna pokrajina” koja bi mogla organizovati lokalne samouprave i sve to objediniti.
I Ustav Republike Srbije, član 183, jasno govori da AP može imati ingerencije u oblasti železničkog saobraćaja, odnosno da AP uređuje pitanja u oblasti železničkog, drumskog i vodnog saobraćaja, samo što malo ko pominje tu ustavnu kategoriju. S tim u vezi, Vojvodina ne želi da naruši ni odredbe Ustava, ni Zakona o svojini i ne želi da prisvoji bilo koju prugu, nego traži da se tamo gde se saobraćaj ne odvija ili gde se ne odvija u dovoljnoj meri, ili gde je on bitan za razvoj regiona a „Železnice” ne obavljaju 20-30 godina saobraćaj, pruži mogućnost Vojvodini da ga ona organizuje i njime upravlja.
Od 1.735 kilometara pruga u Vojvodini postoji 237 kilometara lokalnih pruga koje nisu u upotrebi, 347 kilometara lokalnih pruga na kojima se odvija veoma mali saobraćaj, blizu 200 kilometara demontiranih pruga, 445 kilometara regionalnih pruga na kojima je vrlo mali osovinski pritisak pa se saobraćaj obavlja smanjenim intenzitetom. Dakle, oko 1.200 kilometara pruga bi moglo biti u saobraćaju, a od toga je iskorišćeno samo oko 600 kilometara, ne računajući 507 kilometara magistralnih pruga na Koridoru. Zbog takvog stanja najviše trpi privreda.
Zahtevi privrede
Privreda Vojvodine traži da se rekonstruišu stanice na pruzi Novi Sad – Odžaci – Bogojevo („Standard gas”, „Hipol Odžaci”), MSK iz Kikinde je tražio da se popravi pruga Zrenjanin–Kikinda, Senta–Subotica, u južnom Banatu se traži elektrifikacija pruge koja ide od Beograda preko Pančeva i Vršca prema Temišvaru. Vojvodina je uspela da preko IPA-programa dobije novac za izradu studije izvodljivosti za rekonstrukciju pruge Segedin–Subotica–Baja. Urađeno je više studija rekonstrukcije pruga, ali u Pokrajinskom savetu kažu da je malo šta zapaženo od resornog ministarstva.