Zato je železnička nesreća koja se dogodila u četvrtak, kada su se sudarila dva putnička voza u tunelu Tošin bunar na Novom Beogradu, još jednom otvorila pitanje bezbednosti na srpskim prugama.
U pomenutoj nesreći povređene su 22 osobe i samo sticajem srećnih okolnosti izbegnuta je velika tragedija. Komisija "Železnice Srbije" obavlja istragu o uzrocima i rezultati će biti poznati narednih dana.
S druge strane, tokom jučerašnjeg dana u medijima su se pojavile i izjave jednog mašinovođe iz Železnica, koji ističe da mesecima unazad sumnjaju u ispravnost signalizacije ispred stajališta Tošin bunar, gde se dogodila ovonedeljna nesreća, te da su do sada triput izbegnute nesreće na spornoj maršruti, ali da se o tome u javnosti nije govorilo.
Takođe, kako je naveo, moglo bi da se dogodi da se nakon istrage krivica prebaci na mašinovođu i tako se izbegne odgovornost nadležnih u "Železnicama".
Istraga će tek pokazati da li je u slučaju ove nesreće zakazala tehnika ili je u pitanju ljudski faktor. Zanimljivo je da su ranije u Železnicama kompletnu krivicu za nesreće na pružnim prelazima prebacivali na učesnike u saobraćaju - vozače i pešake.
Kako su objasnili, mašinovođa ima obavezu da stane pre pružnog prelaza jedino ako ima pismeno obaveštenje da je rampa u kvaru. On se tada zaustavlja, pušta sirenu i tek kada vidi da nema nikoga kreće brzinom od pet do 10 kilometara na sat.
No, koliko smo daleko od evropskih standarda, najbolje pokazuje podatak da je u zemljama Evropske unije prosečna brzina vozova između 200 i 300 kilometara na sat, u Japanu oko 300 kilometara, dok je, poređenja radi, u Srbiji ta brzina tek 42 kilometra na sat.
Zanimljivo je, takođe, da je samo u poslednjih godinu dana uvedeno 300 deonica, ukupne dužine 400 kilometara, na kojima je obavezna lagana vožnja od najviše 10 kilometara na sat.